ponedjeljak, 17.07.2006.
Ako vas zanima još pjesama slobodno se javite
Na već navedene kontakte
srijeda, 22.03.2006.
Pandorina kutija
Skrio se mjesec
Mrak sve je veći
Pandorina kutija sve će nas uzeti
Skrio se mjesec
I zvjezda nema više
Sva sjećanja polako se brišu
I naš život na slamku sišu
Pandorinu kutiju otvori
I sve žive u nju zatvori
Ništa im negovori
Samo im srca zarobi
Kutiju otvori, grad razori
I svemir nek ti se pokori.
Slomljeno Srce
Suza niz lice je tekla
I kao žar u srce je pekla
Sve je baš kao što je ona rekla
Ostavio me, ostavio radi druge
I kao ona prije mene, ja sam u tugi provela
noći duge
Čekala da se vrati
Spremna oprostiti...
Al suza i nakon mnogo, mnogo godina
kad ga se sjetim nastavila je teći.
Vapaj tuge
Pokušavala sam reči
Al me razumjeti nitko pokušao nije
Srce je bilo puno tuge
A pamet iza suza kao da se krije
A sad kad sam mrtva
Plačete, tugujete..hey pa ja sam žrtva
Mrtva sam i bolje da je tako
Jer vi ćete me zaboravit lako
Al ja vas neću moći
jer vaša nepažnja boli me jako
Iako sam mrtva
Nitko neshvaća da JA SAM ŽRTVA...
Mrtvi pogled(zaljubljene žene)
Sjedim u sobi
Oko mene je tama
I Laurijeva pjesma koja mi srce slama
Nastavljam sjediti
Suze lijem
Ne znam zašto
Jednostavno zato
Gledam oko sebe
Najednom vidim sjene
Male sjene, zvijezde odabrane
Kao da je došla po mene
Kao da me odvlači od svijeta
Jesam li mrtva
Ili samo sanjam da sam žrtva
Ne osjećam bol,
Ali se bojim
Ne osjećam bol
I onda shvaćam da mrtva ležim
I da ne plačem ja već ti
Ti pokraj mene sjediš
I vapiš: zašto trebaju tebe
Jednostavno sam zbunjena
Vidjela sam sebe u tebi
Vidjela sam pjesmu
Mrtva !!!!
Kako ????
Zašto ????
Čujem ljude oko sebe
Shvaćam da nismo sami
Čujem glasove
I opet tama
I opet svjetlo
Ubila sam se
Sad se sjećam
Ubila, zbog tebe
Želim da odeš
Ali još si tu
Sad shvaćam da
Zbog tebe je umrijet
Veliki grijeh
Sida
On odlazi odavdje
Odlazi s ovog svijeta
On nije kao drugi
Želim da druga prilika mu se pruži
Pusti ga nek bude samnom
Jer ovdje mu je dom
On odlazi odavdje
Odlazi s ovog svijeta
Al znaju da mi to smeta
Smrt mu drugu priliku neda
On samo kartu za svoj put čeka
Zašto za ovu bolest nema ljeka
Zašto kad mu je tek 17 ljeta
On je mrtav
Shvati više
Nema ga više
Shvati, stalno su ponavljali
Ali negovi su mi se glasovi javljali
Nema ga
Tu je vrištala bih
Zar ga ne vidiš
Tu pokraj tebe
Samo bi me ušutkivali
I nešto od mene skrivali
Nisam luda
Rekao je pođi za mnom
Pitala sam kuda
Pokazao mi je rukom ovuda
Ali tu nema ništa to je balkon
Skoći rekao je, skoći za mnom
Pogledala sam ga
Sva u ćudu
Ali ti si tu
Tu pokraj mene
Ne, to što vidiš to su samo moje sjene
Ja sam dole, dole na dnu zemlje
Dođi tamo gdje bit će bolje
Bez straha
Bez straha hodam dolinom smrti
Bez straha jer moje je vrijeme došlo
Hodam gdje nekad su bili mrtvi
Hodam,gdje vrijeme je prošlo
Bez straha nastavljam hod
Još samo malo do kraja
Još samo malo do raja
Bez straha shvatim
Bez kraja, zašto ovom stazom
Vrijeme svoje tratim
Vidim raj al ceste nema više
Gledam vražiji sljedbenici me love
A anđelčiči mali s druge strane preko
Vatre se proči boje...
Dolazak u pakao
Život kao film se vrti
Oko užarene niti smrti
Svaki tren će da pukne
I crna sova da hukne
Da kaže Smrti da smo spremni
Za pakao krenuti
Otplatiti svoj dug
Jer život nam je bio dug
Puno smo griješili
Al' nismo znali
Puno, sad se vidi
Ja ću rob biti
Al' neću to kriti
Jer ja se svojih grijeha ja ne stidim
Jer ja sam s nakanom ubijala
I zlo po gradu i ljudima sijala
Sotona mi se smiješi
Poziva svom kraljevstvu vatre
Da služim i tražim nove žrtve
Da pate...
Kad će ta smrt(Božićna smrt)
Više ni u grad ne može
da joj se noge ne umore
Sve više sati spavat može
Sve više bora,pjega i i tvrde kore
Po koži, može li biti gore
Stari njen djed po bašči ore
Može li biti gore
Sama je, stara je,
Može li biti gore
Što joj još treba
Smrt joj treba
Al nje nema
Smrt, al njoj se neda
Starica oko sebe samo blijedo gleda
Zažmirit želi i neotvorit oći više
Zažmirit i da sve postane tiše
Zažmirit al pamčenje joj se briše
I opet se ustat hoće
I stari djed ponovno poće
Čuvaj se stara jer tko će za tjedan dana pravit
Božićne kolače...
Samoubojstvo
U noćnom klubu
Bio je i puši kubu
Bila je tiha noć
Bilo je vrijeme za poć
Ali on nije htio
Samo je alkohol u sebe lio
Nije želio biti tužan
Jer mu je ovaj dan bio ružan
Ostao je bez Ane
I počeo je da pravi drame
Mrtav kao i ona htjeo je biti
Ali Smrt iza njene duše nastavila se kriti
Bojala se skratiti njegove niti
Bojala se...I on je nastavio piti
Ljut, sav tužan je bio
Iako on to nije htio
Velika propast će Smrt zateć
Jer mu život ona oduzet neće
Rekao ljutit i pištolj usmjerio u glavu
svoju, pogledao sliku njenu i ponovno
plakat krenu
Kako ću bez tebe dušo
Kako?I onda mu je u glavu ušlo
Smrt, moja to je pravo riješenje
Jer moj smisao život nema bez tebe
Samoća
I danas sam sama
I danas puna srama
Sramim se sebe
Bojim se i sramim reči ¨Tko te je*e¨.
Ja sam samo pjesnik
Pišem svoje osječaje,vama nepoznate
Jezik tuge, jezik samoće
Jezik onog kog nitko neće
Pali anđeo
Jučer iza ponoći
Padala je kiša,snjeg i led
Grmilo je, bilo je zima
Jedan anđeo ostao je bez krila.
Padao je s oblaka crnog
Padao,padao, do krova trulog
Jadan je bio taj njegov pad
I sad svi anđeli osjaćaju veliki jad
Anđeo taj bio je dobar
Al negov završetak bio je koban
Čujem
Čujem
Netko plače
Čujem, al ne vidim
Koga da krvim
Koga da spasim
Čujem
To me ubija
Znam da pomoć moram
Al kome
Od koga
Čujem....
Pandorina kutija
Skrio se mjesec
Mrak sve je veći
Pandorina kutija sve će nas uzeti
Skrio se mjesec
I zvjezda nema više
Sva sjećanja polako se brišu
I naš život na slamku sišu
Pandorinu kutiju otvori
I sve žive u nju zatvori
Ništa im negovori
Samo im srca zarobi
Kutiju otvori, grad razori
I svemir nek ti se pokori.
Crno je sve
Crno je sve
U gradu se mrači
Crno je i svi se boje izaći
Crno je sve i kiša će pasti
Crno je al' neka
Sunce tu blizu svoj izlazak čeka
Umirem
Umirem………Al sam živa
Umirem………Al opet, nisam ja kriva
Umirem………Nikog nije briga
Umirem………Značili to ikom išta
Mrtva
Hladna sam.
Hrana sam
Crvima gladnim
Gmižu, gmižu
Oči mi sišu
Tijelo ližu
Ne puštaju dušu
Sve dok ovi orkanski u srce vjetrovi pušu
A onda me kao uvelu ružu
Bacaju, bacaju od drugih
Od onih koje ljubih
Od onih koje htjede da ubih
Do onih koji mi sudbinu osudih
Sudbina
Ponovno griješim
Nikako da te se riješim
Shvati više
Naša se sudbina briše
Nova će da se piše
Kad tebe
Pored mene
Ne bude više
Krv
Kidam si kožu
Čupam kosu
Režem vene
A krv nikako da krene
Krv, hladna kao led
Krv, tamno-crvena kao grijeh
Želim da teče
Želim da topla ponovno bude
Ne želim da mi Božji Anđeli sude
Nema je više
Nema je više
I svugdje su kiše
Nema je ne čujem kako kiše
Više ni bolesna nije
Nema je kao da se krije
Nema je mnogi se pitaju
I dolazit ne prestaju
Nema je više
I svećenik kaže
Prah je bila i u prah će se pretvoriti.
Zadnja svjetlost
Skrio se mjesec
Tmina sve je veća
Uvela je ruža
Nema više cvijeća
Otprhnula je radost
Smirio se život
Jer zgasnula je svijeća
zatvaram blog
.
